Anksioznost: Prirodna reakcija na stres i kako se nositi sa njom

Anksioznost. Riječ koju stalno čujemo ovih dana. Za starije generacije, anksioznost nije bila dio svakodnevnog vokabulara, dok je za mlađe generacije postala neizostavna.

Kao dio mlađe generacije, kroz odrastanje, posebno u srednjoškolskom periodu, često sam čula riječ anksioznost. Mnogi su je koristili, ali mi je uvijek zvučala strašno. Imala sam utisak da to nije nešto što je dobro osjećati i da moramo učiniti sve da izađemo iz tog stanja. Kao da anksioznost ne bi trebala postojati, nešto što se javlja samo ako nešto nije u redu s nama.

I danas, iako znam više o anksioznosti, osjećam krivicu kada sam anksiozna. Pomislim: “Ne bih trebala sada biti anksiozna, toliko sam radila na sebi da sam zaslužila da ne budem anksiozna.” Kao da je anksioznost dokaz moje nesposobnosti da postignem stabilno psihičko stanje. Svaki put kada primijetim podrhtavanje glasa, knedlu u grlu, drhtanje ruku ili znojenje, osjetim dozu srama. Ne bi trebalo biti ovako.

Šta je anksioznost?

Anksioznost je prirodna reakcija našeg tijela na stres. Manifestuje se kao osjećaj straha ili strepnje zbog predstojećih događaja. To može biti razgovor za posao, prvi sastanak ili prezentacija na poslu. Svi doživljavamo anksioznost u trenucima kada nam je nešto važno. To je način na koji se naše tijelo priprema da se suoči sa izazovima, poznat kao reakcija “bori se ili bježi”.

Prisjetite se posljednje situacije kada ste osjetili anksioznost. Ako biste mogli ukloniti izvor stresa, poput određene osobe ili zadatka, anksioznost bi se vjerovatno brzo smanjila. Međutim, kada nismo u mogućnosti pobjeći iz te situacije, ostajemo u stanju borbe. Ovo može biti korisno jer nam omogućava da ostanemo budni i fokusirani.

Zašto onda ljudi idu na terapiju ako je anksioznost normalna?

Iako je anksioznost prirodan dio ljudskog iskustva, često je neprijatan osjećaj. Mnogi ljudi vjeruju da je svaki neprijatan osjećaj loš, pa dolaze na terapiju da istraže svoje anksiozno ponašanje. Možda sumnjaju da postoji neki dublji problem ili smatraju da bi mogli biti efikasniji u nošenju sa njom. U terapiji često radimo na validaciji osjećanja te osobe. Pružamo podršku i psihoedukaciju o normalnosti tih emocija.

Međutim, nekad je anksioznost preplavljujuća. Ona može zaustaviti osobu u postizanju njenih ciljeva, paralisati je i kontrolisati. Iscrpljujući je i utiče na svaki aspekt njenog života. Ukoliko osjetite da vam anksioznost ometa svakodnevni život, teško je upravljati njome, uzrokuje fizičke simptome ili se oslanjate na alkohol ili droge da se nosite sa njom, možda je vrijeme da razmislite o traženju pomoći.

Biti realan kada je riječ o anksioznosti

Ako cijeli život osjećate neku dozu anksioznosti, ponekad vas ometa, ostavite loš utisak, kažete nešto pogrešno ili pričate previše, dobrodošli u svijet ljudskosti. I vi ste čovjek! Ukoliko ne planirate posvetiti veliki dio svog vremena tehnikama meditacije, mindfulnessa i ukoliko vas to ne interesuje, prihvatite da će postojati trenuci neprijatnosti u vašem životu. Niste savršeni i to je u redu. Čak i ako radite sve ove stvari, nerealno je očekivati da potpuno uklonite anksioznost.

Međutim, slušajte svoju anksioznost. Ponekad vam može reći važne stvari o vašim vrijednostima. Na primjer, ako vam glas podrhtava svaki put kada se trebate predstaviti pred novom grupom, možda vam je stalo do toga da se uklopite i da vas drugi prihvate. Ovo može biti nešto za promišljanje ili čak za dalji lični rad na terapiji. Anksioznost može biti korisna. Ona nam može pomoći da bolje razumijemo sebe i svoje prioritete.

Ali, ako osjetite da vas anksioznost iscrpljuje, sprječava da ostvarite neke stvari na bilo kojem životnom planu i imate osjećaj da stvarno ne bi trebalo biti tako, potražite pomoć. Može biti lakše. Terapija i podrška mogu vam pomoći da se nosite s anksioznošću, bez stalne borbe sa tim osjećanjem.